NORMALNI MOTORNI RAZVOJ

Govoreći o normalnom razvoju zadržat ćemo se prije svega na normalnom motornom razvoju tijekom prve godine života, odnosno do samostalnog djetetovog hoda.

Interesantno je da se o normalnom motornom razvoju djeteta počelo razmišljati tek u drugoj polovici prošlog stoljeća, dok se o abnormalnom motornom razvoju razmišljalo i puno ranije.

Normalni motorni razvoj djece je u osnovnim karakteristikama jednak u sve djece. Nešto poput pjesme Parnog Valjka: "Moraš prvo puzati da bi mog'o hodati." (iako tu treba reći da 10% djece nikad ne puže); ali svakako npr. nije za očekivati da će dijete prohodati prije nego što nauči sjediti. Razlog tome je što na normalni razvoj u velikoj mjeri utječe genetska informacija o razvoju čovjeka (npr. za razliku od normalnog razvoja ptice). Ipak, razvoj nije identičan u svakog djeteta, jer na razvoj osim genetskog koda, koji je i sam različit od čovjeka do čovjeka, utječe i faktor okoline, koji je također odgovoran za varijabilnost koja postoji u razvoju.

Opis normalnog motornog razvoja se razlikuje od autora do autora. Glavni razlog toga je što različiti autori uzimaju različiti postotak djece koja dosežu određenu sposobnost kao kriterij "normale", a posve je razumljivo da postoje rasponi unutar kojih se događaju određena zbivanja.

Opisat ćemo normalni motorni razvoj prema V. Vojti upotpunjen iskustvom Milene Stojčević Polovine. V. Vojta je kao kriterij normalnog, ili terminom kojim se on koristio, "idealnog" motornog  razvoja uzimao 50% djece, što znači motoričke sposobnosti koje ima 50% zdrave djece određene dobi.

Dijete se rađa sa određenim mogućnostima koje dalje razvija i unapređuje.Treba znati da postoje razdoblja, odnosno  vrijeme kada dijete treba nešto znati i moći učiniti, a važno je i kako to radi. Ti ključni događaji u motornom razvoju novorođenčeta i dojenčeta nazivaju se miljokazi razvoja.

Razvoj ide svojim slijedom, u nekog djeteta malo prije, u nekog malo kasnije, tako da se u prosjeku miljokazi zbivaju u ili oko navedenih vremenskih perioda. Važno je poznavati razvojni slijed motorike djeteta kako bismo znali kada se što može očekivati u razvoju, kako bi ga lakše pratili i brinuli o djetetu.

Iako ćemo ovdje opisati motorički razvoj djeteta, treba napomenuti da je mentalni razvoj djeteta ono što "tjera" motorički razvoj. Upravo djetetova znatiželja ga tjera naprijed u stalno ispitivanje novih mogućnosti u stjecanje novih spoznaja, te su zapravo motorički i duševni razvoj djeteta u praksi nedjeljivi.

Motorički razvoj djeteta promatramo u potrbušnom i leđnom stavu.

   POTRBUŠNI STAV  LEĐNI STAV
 Novorođenče Potrbušni položaj novorođenčeta karakteriziran je jakom savinutošću svih zglobova, posebno kukova i koljena, te je guza kao podignuta u zrak.

Glava leži naslonjena na lice i nagnuta na stranu. Ne može ju okrenuti na drugu stranu, a da ne dodiruje podlogu. Uvijek može osloboditi dišne putove i slobodno disati.

Ruke su savinute u laktovima i priljubljene uz tijelo. Šakice su mekano poluotvorene, palčevi su pored šakica, a ponekad i u njima .

Dijete savija i ispruža ruke i noge, ali je potrbuške mirnije nego na leđima. Ovaj stav se smatra prirodnijim stavom djeteta.

 Veliki zglobovi su uglavnom savinuti i u leđnom položaju. Glava djeteta je nagnuta na stranu, a kralješnica savinuta.

Ruke su lagano raširene na podlozi i savijene u laktovima. Šakice su mekano poluotvorene, palčevi su pored šakica, a ponekad i u njima .

Nogice u bebe su savijene u kukovima i koljenima.

Dijete živahno ispruža i savija ruke i noge. To je i vrijeme masivne motorne spontane aktivnosti. Na unutarnji ili vanjski dijete reagira naglim širenjem ruku na stranu (Moro reakcija).

 6 tjedana  Polako popušta savinutost zglobova i dijete djeluje opuštenije, iako su još uvijek veliki zglobovi uglavnom savinuti.

Počinje aktivni socijalni kontakt bebe s okolinom. Potaknuto vlastitim zanimanjem, dijete počinje odizati glavicu, u drugom mjesecu i do nekoliko sekundi, i to sredinom.

Pri tom se oslanja na ručice koje su priljubljene uz tijelo i savijene u laktu, a sam oslonac je negdje na polovici podlaktica. Šakice su mekano poluzatvorene ili otvorene, a palčevi su izvan šaka.

U to vrijeme 75% djece je optički orijentirano, odnosno može fiksirati pogledom.

 U to vrijeme se razvija "stav mačevaoca", drugi oblik masivne spontane pokretljivosti. Dijete koje sada može fiksirati pogledom želi "uhvatiti majku" , ali još uvijek reagira masivno, cijelim tijelom. Ovaj stav je karakteriziran okrenutom glavom prema objektu interesa, ispruženom rukom na toj strani s otvorenom šakom i palcem van šake, te ispruženom nogom. Na drugoj strani tijela ruka i noga su savinute.

 2 mjeseca   Dijete se počinje igrati vlastitim rukama što nazivamo koordinacija ruka-ruka. Počinje dobivati sliku o vlastitom tijelu.

To je i vrijeme fiziološke (normalne) distone pokretljivosti, trećeg oblika masivne pokretljivosti djeteta koje ne smije trajati duže od 3 mjeseca, tj. do postizanja oslonca na laktove. To je pokušaj djeteta za ostvarivanjem kontakta s okolinom što opet čini cijelim tijelom. 

3 mjeseca U daljnjem svom napredovanju dijete sve bolje i duže zadržava odignutu glavu. Uz odizanje glave dijete odiže i rameni obruč za cca 45º. Oslonac na ruke se pomiče na laktove što je izuzetno važan miljokaz razvoja jer predstavlja prvi sigurni antigravitacijski stav djeteta. Sada se glava može slobodno okretati, a da se pri tome ne mijenja stav tijela.  S tri mjeseca dijete počinje stavljati ručice u usta što se naziva koordinacija oko-ruka-usta.

Nogice odiže od podloge tako da one u kukovima i koljenima čine 90º.

Počinje se razvijati hvat. Prvi hvat je savinutim prstima i dlanom i naziva se radiopalamarni hvat.

4,5 mjeseca  U ovo vrijeme dijete je u stanju prenijeti ravnotežu na jedan lakat ne bi li oslobodilo drugu ruku za hvatanje. Pri tome se oslanja na lakat i zdjelicu jedne strane, a koljeno druge strane povlači prema naprijed do 90º oslanjajući se i na njega.

Slobodnom rukom hvata predmete koje odmah stavlja u usta.

S 4 mjeseca dijete hvata iz sredine tijela prema van i to samo na strani ruke, ne može prijeći "polovicu" tijela.

S 4,5 mjeseca dijete počinje hvatati izvana prema unutra, te tako može pratiti predmet i preko polovice tijela.

5 mjeseci Dijete se počinje odizati još više od podloge ispružajući ruke i oslanjajući se na korijen dlana.

Kada mu se nešto stavi na podlakticu može ju okrenuti i ukloniti predmet.

Kada ne može uhvatiti predmet, dijete se osloni na trbuh, a ruke odigne kao da pliva.

Dijete može direktno hvatati predmet na drugoj strani i pri tome prenijeti težinu tijela na stranu. Premiješta igračke iz jedne u drugu ruku.

Rukama dodiruje genitalije i koljena te tako proširuje sliku tijela.

6 mjeseci

 Sada je dijete razvilo siguran oslonac na dlanove i ispružene ruke, oslanjajući se gotovo na bedra.

Hvatajući predmet sve dalje, dijete se okrene s leđa na trbuh. Okretanje je koordinirano i kontrolirano, bez "zabacivanja" glavice, a u njemu učestvuju i ruke i noge.

Rukama dohvaća i stopala - koordinacija oko-ruka-noga.

Dijete dovedeno u sjedeći stav isti može održati kraće vrijeme  uz lagano povijenu glavu i zaobljena leđa. Pri tome dijete pruža ruke  prema naprijed oslanjajući se na šakice  sa raširenim prstićima. To je prednja obrambena reakcija. Ovo se ne smatra sjedenjem djeteta.

7 mjeseci Počinje okretanje s trbuha na leđa, koordinirano, kontrolirano, bez "zabacivanja" glavice, a u njemu učestvuju i ruke i noge.

Razvija se bočni položaj u kojem se dijete oslanja na lakat jedne ruke, zdjelicu i natkoljenicu. Ako tako ne može doseći željeni predmet, odignut će se na ispruženu ruku oslanjajući se na dlan. Taj stav se naziva "stav vrtnog patuljka".

Dijete se počinje povlačiti po podlozi. Ruke su savijene uz oslonac na laktove, a noge su ispružne i ne sudjeluju u tom. To se naziva vojničko puzanje ili kretanje tuljana. Dijete može tako propuzati kratku udaljenost. To nije "pravo" puzanje.

Izbalansirano kretanje rukama prethodi zauzimanju četveronožnog stava. Do njega dijete dolazi odižući trup od podloge, opirući se na ruke i koljena i u tom stavu se može njihati naprijed natrag.

Razvija se pincetni hvat, ispočetka hvat palcem i kažiprstom, a kasnije i drugim prstima. Pri tome je jedan prst ispružen, a drugi savinut. To je početak fine motorike.

Dohvaćeno stopalo dijete počinje stavljati u usta - koordinacija oko-ruka-noga-usta.

8 mjeseci Dijete počinje puzati oslanjajući se na ispružene ruke i koljena, zdjelica je podignuta, a koljena u širini zdjelice.  Kralješnica na početku može biti malo savinuta, a stopala su pod pravim kutom u odnosu na podlogu.

S 8,5 mjeseci dijete se može povući u klečeći stav. Pri tome koristi rukama i da bi ga održalo, mora se pridržavati.

Dijete je u mogućnosti samostalno se posjesti i sada tek možemo govoriti o sjedenju. Posjeda se bilo iz četveronožnog stava, bilo iz stava vrtnog patuljka. Na početku je kralješnica lagano zaobljena, a noge ne može ispružiti u potpunosti. Ruke može ispružiti na stranu i tako se braniti od pada, što se naziva postranična obrambena reakcija.
9 mjeseci Puzanje je sada u potpunosti razvijeno. Kralješnica je idealno ispružena, potkoljenice paralelne, a stopalo prati liniju potkoljenica. Dijete je svakim danom sve brže i brže. U potpunosti je razvijeno samostalno sjedenje. Kralješnica je u potpunosti ispružena, baš kao i noge. Sjedi održavajući ravnotežu bez pomoći ruku kojima se sada može slobodno igrati, a okretanjem tijela stvara veće mogućnosti za aktivnosti ruku.  Brani se od pada prema natrag pružajući ruke prema straga (stražnja obrambena reakcija).

Razvoj fine motorike ide dalje. Hvat s dva prsta napreduje tako da su sada svi prsti savinuti u svim zglobovima.

10-11 mjeseci Dijete može hodati uz predmete, pri čemu i ruke i noge imaju oslonac. Prvo naprijed ide jedna ruka, suprotna noga, suprotna ruka i potom opet noga.Sa deset mjeseci funkcija šaka je sve bolja, dijete je sve spretnije, a počinje i stavljati npr. kocku u lončić. Kockicu koju je uzelo ispušta da bi uzelo neki drugi, u tom času interesantniji predmet.
12 mjeseci Pojavljuju se prvi samostalni koraci prema naprijed. Početno hodanje razlikuje se od razvijenog hoda. Dinamična baza hoda je u početku nešto šira, tj. dijete hoda s manje ili više raširenim nogicama. Ruke djetetu znatno pomažu u održavanju ravnoteže.Tijekom jedanaestog i dvanaestog mjeseca zbog razvoja svoje senzomotorne inteligencije beba kombinira pokrete ruku i počinje se na izvjestan način organizirano igrati stavljanjem manjeg predmeta u veći, vađenjem predmeta van, nošenjem i ispuštanjem ga gdje i kada to želi. Može čak složiti toranj od dvije, tri kockice. «Pomaže» svojim pokretima pri kupanju i oblačenju.
13 mjeseci Dijete može samostalno hodati, a baza oslonca je sada uža. U stanju je ostati stajati u sredini prostorije, mijenjati smjer hoda, a i ustati se u slobodnom prostoru, "kao medvjed".